Fotografska izložba ‘Prince Soniyiki – Integracija azilanta u hrvatsko društvo’
Gliptoteka, 10. – 18. travnja 2015. godine, 19 h
Fotografkinja Nena Lukin na izložbi u Gliptoteci predstavlja foto-esej u produkciji UNHCR-a o trogodišnjem putu azilanta iz Nigerije, od samog bježanja iz sjeverne Nigerije preko Libije i Italije do Hrvatske, gdje mu je azil odobren nakon šestomjesečnog boravka u Kutini u Prihvatilištu za tražitelje azila. Prince Wale Soniyiki, svojom odlučnošću i trudom, savladao je hrvatski jezik, zavolio zemlju i običaje, ali je i svjedok poteškoća i problema s kojima se susreću svi tražitelji azila.
Nedostatak institucionaliziranog učenja jezika glavna je prepreka integraciji u društvo i izlasku na tržište rada te unatoč prepoznavanju problema od strane raznih nevladinih organizacija, ali i Vlade same, to pitanje još uvijek ostaje neriješeno. Život u novoj zemlji, Prince promovira kroz nevladinu organizaciju ‘Afrikanci u Hrvatskoj’, koju je osnovao upravo s ciljem što bolje integracije u društvo te poticanju suživota dvaju kultura. Iako iz svoje domovine ima MBA diplomu, 29-godišnji Nigerijac ne bježi od napornog fizičkog rada; tako je trenutno zaposlen na tunolovcu u zadarskom priobalju, gdje su ga (unatoč još tradicionalnoj sredini) kolege izuzetno dobro prihvatili te ga podučavaju lokalnim običajima, a ponosno nosi i novi nadimak – ‘afrički Šime’. Ipak, unatoč ovom pozitivnom primjeru, velike predrasude prema ‘drugačijem’ još uvijek postoje; ali svojim nastojanjima da pomogne drugima te u promicanju interkulturalnog dijaloga, Princeova priča zasigurno je inspiracija drugima i nada u skorašnje bolje rješavanje pitanja azilanata.
Ovom prilikom zahvalili bismo se Gliptoteci i ravnateljici Ariani Kralj, na ukazanoj pomoći pri realizaciji ove izložbe.
Fotografski natječaj ‘Susreti kultura’
Gliptoteka, 10. – 18. travnja 2015. godine, 19 h
Putovanje kao središnja tema, upoznavanje drugih kultura, bio je glavni zadatak sudionika foto natječaja ‘Susreti kultura’, koji je organiziran pod pokroviteljstvom austrijskog federalnog Ministarstva za Europu, integracije i vanjsku politiku te Austrijskog kulturnog foruma, sa svrhom promicanja ljudskih prava, razvijanja interkulturalnog dijaloga, kao i dijaloga između pojedinaca i institucija. Drugačiji pristup i interpretacija zadane teme, razlikuje se od pojedinca do pojedinca, kao što se razlikuju i apekti dijaloga, razmišljanja i razumijevanje. Od sveukupno 189 pristiglih fotografija, radna skupina ‘Dijalog kultura’, u suradnji sa žirijem kojeg su činili Gerald Bast, rektor Sveučilišta primijenjene umjetnosti u Beču, Verena Kaspar–Eisert, kustosica bečkog Kunsthausa, Gerhard Moßhammer, (uz Martinu Fürpaß) direktor i voditelj Interkulturalnog centra u Beču, neprofitne i nevladine udruge, Eva Schlegel, austrijska umjetnica i fotografkinja, i Kamen Stoyanov, austrijski umjetnik rođen u Bugarskoj, odabrala je 35 fotografija koje će biti prikazane i na izložbi u Gliptoteci. Žiri je proglasio i pobjednike I. Interkulturalnog foto natječaja, i to – Joel Lukhovi (Kenija) , Dusana Baltic (Austrija), Teresa Belkow (Peru), Mareike Boysen (Austrija) i Rafiz Fera (Makedonija). S ciljem promicanja interkulturalnog dijaloga te uz potporu ambasada diljem svijeta, ova izložba nastoji rušiti stereotipe, nadvladati osobne predrasude te izgraditi povjerenje među različitim narodima i kulturama.
Tarik Samarah: ’1945 – 1995 – 2015′
Razne lokacije; Zagreb; city light (razne lokacije); 02. – 18. travnja 2015.
Autor Tarik Samarah, bosanskohercegovački umjetnik i fotograf sa sarajevskom adresom, svojim projektom ’1945 – 1995 – 2015′, nazvanim po godinama oslobođenja Auschwitza te gencoidu počinjenom u Srebrenici, kulturu zatvorenih i ‘elitnih’ prostora galerija namjerno prenosi na ulice, kako bi bila dostupna svima, kako bi se svatko od nas suočio s prošlošću te nas pozvao na promišljanje i suradnju u nadi da se takvo nešto više nikad ne ponovi. Majka iz Srebrenice koja stoji ispred kuće Anne Frank, prizor koji nas nedvojbeno poziva na razmišljanje, na osobni angažman, koji kao da poput ogledala zahtijeva preispitivanje vlastite osobnosti, nudi nam platformu za dijalog, mogućnost suradnje i napretka, ukoliko prihvatimo istinu o prošlosti. Na nama je da odlučimo kako ćemo se s njom suočiti te hoćemo li prihvatiti poruku pomirenja i dopustiti promjene koje će u budućnosti spriječiti ponavljanje strahota prošlosti. Oko 10 city light-ova bit će postavljeno na frekventim lokacijama u gradu, i prije samog početka festivala, a pojedine fotografije uklopljene u video isječak, dio autorove izložbe ‘Genocid’ o Srebrenici, bit će uvrštene i u filmski program festivala.
Fotografska izložba ‘Intolerance Zero’
Talijanski Institut za kulturu; 11. travnja – 11. svibnja 2015. godine, 19 h
Razine netolerancije u današnjem, modernom svijetu, zločini iz mržnje, ograničavanje tuđih sloboda, diskriminacija na temelju vjere, rodne i etične pripadnosti.. svemu tome svjedoci smo gotovo svakodnevno, bilo direktno, u našoj zajednici, bilo indirektno, putem medija ili tuđih svjedočanstava. Upravo tom problemu posvetila se talijanska fotografkinja Donata Pizzi koja će se publici festivala predstaviti u Talijanskom Institutu za kulturu u Zagrebu serijom fotografija (njih četrdesetak), koje je zabilježila u svojem istraživanju putujući svijetom. Konkretna mjesta zločina, mjesta na kojima su počinjena ubojstva žena i muškaraca koji su samo željeli živjeti svoju slobodu, svoje pravo kao čovjeka, pravo na vlastiti odabir, bez diskriminacije unutar svoje lokalne zajednice, ali i najbliže obitelji. Kao što je i sama autorica rekla, ovim fotografijama namjera joj je žrtvama odati poštovanje fotografiranjem mjesta gdje su ubijeni te prenijeti poruku tih snažnih i hrabrih pojedinaca koji su željeli živjeti slobodu. Važnost ovih poruka prepoznali su i ugledni kulturni centar ‘Robert F. Kennedy’, posvećen promicanju socijalne pravde i ljudskih prava te neprofitna organizacija Doppia Difesa, koji su ujedno i pokrovitelji ovog projekta, uz Festival tolerancije.
Multimedijalni performans ‘Ye Shanghai’
Kino Europa; 16. travnja 2015. godine, 22:15 h
Roberto Paci Dalò talijanski je glazbenik, skladatelj, filmski i kazališni redatelj, vizualni umjetnik, koji svoje raznovrsne radove i projekte bazira na zvuku i crtežu te zatim proširuje sferu djelovanja na skulpturu, instalaciju, glazbu, film i performanse.
Glazbeno-vizualni performans ‘Ye Shanghai’ izveo je premijerno 9. rujna 2012. godine na najvećem festivalu suvremene umjetnosti u Aziji, SH Contemporary u Šangaju. Projekt je baziran na audio i vizualnim materijalima nastalima između 1933. i 1949. godine i tematizira život Židova u šangajskom getu, za vrijeme japanske okupacije grada. U tom periodu, u Šangaju je živjelo više od 20 000 Židova koji su pobjegli pred nacističkim progonima te je ujedno bio i najveća židovska zajednica na Dalekom istoku.
Pjesma koja se provlači kroz cijeli performans, Ye Shanghai (Šangajske noći), ikonična je kineska pjesma iz 30-ih godina prošlog stoljeća. Dekonstruirana, protegnuta, zatim opet konstruirana, upotpunjena instrumentalnom glazbom uživo, elektroničkim zvukom te glasovnim dijelovima na engleskom, jidišu, kineskom i njemačkom, stvara zvučnu kulisu prošlosti, vibrira između poznatog i potpuno neprepoznatljivog, te nas nostalgičnim zvukom uvodi u svijet sjećanja.
Projekt je organiziran u suradnji s neformalnim savezom Organizam (udruga UBU, udruga Sintoment, kreativni tim Babushke i arhitektonska grupa Nefunkcionalni Most).
U produkciji Organizam (UBU + Sintoment + Babushke + NM) moći ćete vidjeti i izložbu, multimedijalnu instalaciju Ye Shanghai, 13. 04. – 17. 04. 2015. u Salonu Izidor Kršnjavi, Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, a za učenike Škole (također u Salonu) bit će održano i predavanje, u petak 17. 04. 2015.u 12 sati.
