U sklopu književnih večeri 8. Festivala tolerancije- JFF Zagreb, jučer je u klubu Booksa s početkom u 18:00h održana promocija romana “Henok” Ivana Klarića. U razgovoru koji je moderirao Dražen Ilinčić autor je predstavio “Henoka” kao povijesni roman u kojem se tematiziraju tri glavna problema: smrt, stvaranje i povijest.
U Klarićevu romanu, koji se zbiva u Pragu neposredno uoči Drugoga svjetskog rata, Henok se, kao „božanski namjesnik“ i kao „biće iznad svih ljudi i anđela koje održava božansko stvaranje“, spominje nekoliko puta, uvijek u vezi s glavnim likom, Izakom Perlbergom, novinarom Praške riječi. Pripovjedač Klarićeva romana ujedno je njegov protagonist, sredovječni Židov Izak, posljednji živi potomak porodice. Sklon samoći, sa samo nekoliko prijatelja, život je posvetio pisanju premda nije napisao mnogo – tek tridesetak pjesama i esej O tajnom biću povijesti, koji nije dobro primljen. Sve češće vijesti o nasilju i ubojstvima Židova na praškim ulicama rađaju kod njega osjećaj uznemirenosti, straha i beznađa. Njegovi su snovi mòra, ispunjeni ekspresivno iskazanim apokaliptičkim vizijama (Henokova knjiga), ali kroz taj košmar probijaju se i neka poznata lica: u liku vraga prepoznaje svoga urednika, koji će ga kasnije kao nacistički istražitelj poslati u logor, u hijenolikim čudovištima vidio je ljude koji su poprimili životinjsko obličje, a čopor je predvodio sam Führer. O samom naslovu romana autor je objasnio da ga je dao prema liku hebrejske apokrifne apokaliptičke književnosti u kojoj se kratko spominje u Knjizi Postanka, kao sedmi po redu patrijarh, sin Jeredov i otac Metuzalemov. Živio je 365 godina, ne kaže se da je umro, nego da je „iščezao“, a o tom njegovu uznesenju na nebo nastale su mnoge legende. Kao važan lik hebrejske apokrifne apokaliptičke književnosti Henok je onaj kojem se pripisuje autorstvo Henokove knjige, apokaliptičkog djela koje, prema Biblijskom leksikonu, „opisuje anđele, opći potop, mesijanska viđenja, astronomska gledanja, viđenja o spasu čovječanstva, opomene“. Drži se da je sadržaj tog apokrifnog spisa u velikoj mjeri oblikovao židovski pa i kršćanski misticizam.
Nakon što je pročitao ulomak iz romana, osim o samom djelu, u opuštenoj atmosferi Bookse autor je sa publikom podijelio i iskustva pisanja uz redoviti posao odvjetnika. Tako se moglo čuti da unatoč tome što je radnju svog romana stavio u Prag tridesetih godina, on sam nikada u Pragu nije bio te da je utrošio puno vremena na izučavanje predratne topografije grada u koji je smjestio radnju. Također, istaknuo je da voli glazbu, osobito Mahlera te da se bavi izučavanjem filozofije i religije, što se u konačnici čini sasvim jasnim kada je riječ o njegovom proznom prvijencu kojeg je sinoć predstavio u sklopu književnih večeri 8. Festivala tolerancije- JFF Zagreb.
