U sklopu književnih večeri 8. Festivala tolerancije- JFF Zagreb jučer je u četvrtak 22.05. u 18h u Francuskoj medijateci održana promocija knjige “Ja sam posljednji židov” Chila Rajchmana. Na izuzetno dobro posjećenoj promociji u prostoru Francuske Medijateke sudjelovali su prevodioc knjige sa jidiša Gilles Rozier, Seid Serdarević ispred nakladničke kuće Fraktura i Branko Lustig predsjednik Festivala tolerancije. Snažno i potresno svjedočanstvo preživjelog logoraša o stravičnim mehanizmima ubijanja u nacističkim logorima smrti za vrijeme Drugog svjetskog rata na hrvatskom je objavljena u prijevodu Mirne Herman Baletić i u izdanju kuće Frakture. Podnaslovljena “Treblinka 1942.-1943.”, Rajchmanova je knjiga jedino svjedočanstvo nacističkih zločina nad Židovima u logoru Treblinki koje je napisao jedan od samo 45 preživjelih logoraša od ukupno 750 tisuća tamo deportiranih i ubijenih ljudi. Urednik Seid Serdarević istaknuo je kako je riječ o važnoj knjizi upravo zbog toga što iz prve ruke vjerno i točno otkriva što se doista tamo događalo. Rajchman u knjizi detaljno opisuje kako mehanizam industrijaliziranog genocida izgleda “iznutra”, i to upravo u Treblinki, “posljednjoj postaji prema smrti” za Židove u okviru Operacije Reinhard, na putu do ispunjenja Konačnog rješenja. Počasni predsjednik Festivala tolerancije Branko Lustig, i sam preživjeli logoraš, istaknuo je da je Treblinka bila jedan od najstrašnijih logora, gdje su ljude izravno s vlaka vodili u plinske komore. “Bila je jedan od specijalnih logora i zato jer tamo nije bilo krematorija nego su leševe trpali u jame. Tamo je također bilo i nekih nevjerojatnih slučajeva, kao što je onaj komedijanta koji je bio zadužen da ispred ulaza u plinsku komoru razveseljava djecu kako bi ih opustio, da bi na kraju i sam u njoj skončao”, kazao je Lustig. Originalno napisana na jidišu 1945. isključivo kao sjećanje, Rajchmanova je priča prvi puta objavljena tek pet godina nakon autorove smrti 2009. u Francuskoj. Do sada je prevedena na više desetaka jezika, postavši nezaobilazni dio historiografije Holokausta. Francuski pisac i prvi prevoditelj Rajchmanovih zapisa s jidiša na francuski Gilles Rozier istaknuo je kako knjiga nije emocionalna već vrlo opisna i detaljna. “Ono što je bitno je pokušati kroz to svjedočanstvo shvatiti kako normalna osoba postaje to što je Rajchman u Treblinki bio prisiljen postati kako bi preživio”, kazao je Rozier.